Dva koncepta Slobodnog zidarstva

Tokom tri veka postojanja slobodno zidarstvo u svetu se razvilo u dva različita pravca. Jedan predstavlja anglo- američku masonsku tradiciju, koju predvodi Ujedinjena Velika Loža Engleske (UGLE) i koji preovlađuje u većini Velikih Loža u Sjedinjenim Američkim Državama, Kanadi, Australiji, i na Novom Zelandu.

Drugi pravac predstavlja evropsku liberalnu masonsku tradiciju koju predvodi Veliki Orijent Francuske (GOdF) i koji preovlađuje u većini liberalnih Velikih Loža i Velikih Orijenta u Evropi, Africi, i Latinskoj Americi.

Postoji nekoliko različitih naziva za ova dva pravca ili koncepta masonerije a u zavisnosti sa koje strane dolaze. Anglo-američki slobodni zidari nazivaju sebe “regularnom” masonerijom, dok evropsku liberalnu masoneriju nazivaju “neregularnom” i shodno tome ne priznaju i nemaju prijateljske odnose sa liberalnim masonskim jurisdikcijama.

Sa druge strane liberalni slobodni zidari nazivaju sebe liberalnom, evropskom ili kontinentalnom, i adogmatskom masonerijom, za razliku od Anglo-američke masonerije koju nazivaju dogmatskom ili religioznom.

Osnovna razlika između ova dva pravca je u sledećem:

1. “Regularni” slobodni zidari zahtevaju od kandidata za članstvo da izjavi veru u Boga i besmrtnost duše pre nego što se njegova molba razmatra. Liberalni slobodni zidari ovaj zahtev nemaju.

2. U Loži regularnih je obavezno imati tokom rada na Oltaru otvorenu Knjigu Svetog Zakona (Bibliju, Koram ili sl.). U Loži liberalnih masona ovakva obaveza ne postoji. Koja će knjiga biti na oltaru zavisi od zajedničke odluke članova Lože. To može biti Konstitucija Velike Lože, Knjiga Svetog Zakona, Knjiga sa praznim listovima, ili neka druga knjiga u skladu sa slobodno-zidarskim etičkim principima i pravilima Velike Lože.

3. Radovi u regularnoj loži se obavljaju “u Slavu Velikog Neimara Svih Svetova.” dok se radovi u liberalnoj loži obavljaju za “Slobodu, Jednakost i Bratstvo.”

4. Regularne masonske Lože primaju u svoje članstvo samo muškarce i ne priznaju žene masone, dok liberalne Lože mogu biti muške, ženske i mešovite i međusobno se priznaju.

Pored ova dva glavna pravca razvoja postoji veliki broj dogmatskih Jurisdikcija, koje kao i Anglo-američki masoni zahtevaju veru u Boga, prisustvo Knjige Svetog Zakona na oltaru, i primaju u članstvo samo muškarce, ali za razliku od Anglo-američkih jurisdikcija, priznaju i imaju prijateljske odnose sa liberalnim masonskim jurisdikcijama, uključujuči i ženske Velike Lože. Zbog njihovih prijateljskih odnosa sa liberalnom masonerijom, ove Jurisdikcije nisu priznate od Anglo-američkih masona koji ih nazivaju “neregularnim”. Većina ovih Jurisdikcija je u Latinskoj Americi i Africi.

Raskol u svetskoj slobodno-zidarskoj zajednici nije nastupio odjednom već se dešavao postepeno i iz nekoliko različitih razloga. Prvi slučaj ukidanja priznanja dogodio se u Sjedinjenim Američkim Državama ubrzo nakon Američkog građanskog rata. Godine 1869. Veliki Orijent Francuske (GOdF) je priznao masonsku grupu u Luizijani (sastavljenu od Afro-Amerikanaca) koju nije priznala Velika Loža Luizijane (GLL). Velika Loža Luizijane je to shvatila kao invaziju na svoju nadležnost i povukla je svoje priznanje Velikog Orijenta Francuske. Na zahtev Velike Lože Luizijane nekoliko drugih američkih Velikih Loža je takođe povuklo priznanje. Veliki Orijent Francuske je malo pre ovog sukoba doneo rezoluciju u kojoj se navodi da „ni boja kože, rasa, ni religija ne smeju da diskvalifikuju čoveka za inicijaciju,” što se nikako nije dopadalo Velikoj Loži Luizijane koja je striktno bila protiv prijema u članstvo crnaca i onih mešovite rase. Početni raskol nije bio jednoglasan u SAD; većina američkih Velikih Loža nastavile su da priznaju Veliki Orijent Francuske sve do sredine XX veka.

Raskol se proširio 1877. godine kada je Veliki Orijent Francuske promenio svoju Konstituciju u vezi sa verom u Boga i prisustvom Knjige Svetog zakona u hramskoj prostoriji. Dok Anglo-američka masonska tradicija zahteva od kandidata da iskaže veru u Boga, Veliki Orijent Francuske je uklonio taj zahtev, navodeći da masonska tradicija „nalaže da se svim ljudima, bez razlike na klasu, poreklo ili denominaciju, daju sredstva da budu oni sami, da imaju slobodu izbora, da budu odgovorni za svoju zrelost i gospodare svoje sudbine.“ Takoće, prisustvo Knjige Svetog Zakona je prepušteno individualnim Ložama na izbor.

Drugo veće pitanje koje je doprinelo kompletnom raskidu između engleskih slobodnih zidara i Velikog Orijenta Francuske tiče se viših stepenova. Englezi, Irci, i Škoti nimalo nisu odobravali brojne obrede i više stepenove koji su se praktikovali u Evropi i superiornu poziciju Velikog Orijenta Francuske koji je upravljao tim ritualima. Kada je došlo do konačne promene u Konstituciji Velikog Orijenta Francuske 1877, Ujedinjena Velika Loža Engleske i Velika Loža Irske su poslale zajedničko pismo svim ostalim jurisdikcijama, u kome ih obaveštavaju o tome da više ne priznaju Veliki Orijent Francuske i predlažu im da učine isto. Od tada se svaka jurisdikcija koja praktikuje liberalnu formu slobodnog zidarstva naziva neregularnom i, kao takva, nije priznata od strane regularnih velikih loža Anglo-američke orijentacije kao masonska organizacija.

Nakon „Konferencije Velikih Majstora Sjedinjenih Država,” 1952 osnovana je „Komisija za informacije o priznavanju“ a standardi za priznavanje jurisdikcja postali su još strožiji. Većina Velikih Loža je prihvatila da svaka Velika Loža, koja je uspostavila odnose s Velikim Orijentom Francuske ili bilo kojom drugom jurisdikcijom koja je u prijateljstvu s Velikim Orijentom, ne može biti priznata i naziva se “neregularnom”. Ova odluka je konačno uticala i da preostale Anglo-američke jurisdikcije koje nisu bile raskinule odnose sa Velikim Orijentom Francuske, to konačno učine. Mnoge regularne Velike Lože u Latinskoj Americi i Africi su ovakav stav ignorisale i nastavile sa priznanjen Velikog Orijenta i drugih liberalnih Jurisdikcija. Po nekim autorima, ovakva odluka Konferencije Velikih Majstora Sjedinjenih Država je svakako bila i reakcija na društveno-politička kretanja u Francuskoj posle Drugog svetskog rata. Uticaj Velikog Orijenta Francuske, gde je diskusija o društvenim i socijalnim temama sastavni deo rada Lože, je bio značajan u francuskom društvu. Težnja mnogih u Francuskoj da se distanciraju od Američkog uticaja u zapadnoj Evropi je često bio pripisivan utica Velikog Orijenta Francuske.

Može se bez nedoumice reći da do raskola dolazi iz društveno-političkih uslova u kojima se slobodno zidarstvo razvijalo u Anglo-saksonskim zemljama i Francuskoj. Originalni koncept spekulativnog slobodnog zidarstva dolazi iz Andersonove Konstitucije, kao i iz pravila i regulativa ranog engleskog slobodnog zidarstva. Najvažniji principi i zahtevi, kako ih tumače anglo-američki masoni, su da kandidat za Masoneriju veruje u postojanje Vrhovnog bića; da na oltaru bude izložena otvorena Knjiga Svetog zakona dok loža radi; političke i religiozne teme ne mogu se diskutovati u hramskoj prostoriji; ženama nije dozvoljen pristup u članstvo. Jedini predmet masonskog rada je čovek sa svojim unutarnjim bićem; kako bi dobar čovek postao bolji u skladu s višim moralnim principima i kako bi došao do spoznaje apsolutne istine o Bogu i našem postojanju. Veruje se da će takav čovek biti i bolji i produktivniji član društva i da će dobrobit od njegovog moralnog uspona dosezati mnogo dalje od njegovog neposrednog okruženja. Slobodni zidari uvek treba da slede tri velika principa bratske ljubavi, milosti i istine. Bratska ljubav definiše se kao izraz poštovanja i tolerancije za mišljenje drugih i kao ljubaznost prema bližnjima; milost je stalno upražnjavanje milosrđa; istina je simbol večne potrage za apsolutnim znanjem.

Liberalni slobodni zidari veruju da sa svojom praksom ne odstupaju od Andersonove Konstitucije, već da je to samo pitanje širine shvatanja i filosofskog pristupa konceptu slobodnog zidarstva regulisanog u Andersonovoj Konstituciji.

Kada liberalni masoni govore da ne zahtevaju od kandidata da izrazi veru u Boga i u besmrtnost duše, to ne znači da kandidat ne veruje u Boga ili u besmrtnost duše, već samo da se to pitanje ne postavlja kandidatu jer je njegova vera njegova privatna stvar.

Neki “regularni” masoni će takođe reči da to otvara vrata masonerije ateistima i komunistima, odnosno ljudima koji ne veruju u Boga. Bilo je i ima članova liberalnih masonskih obedijencija koji su komunisti po ubeđenju. Verovatno, najčuveniji među njima je Fred Zeler, bivši Veliki Majstor Velikog Orijenta Francuske koji je kao mlad francuski komunista bio blizak saradnik Lava Trockog. Činjenica da je bio po političkom ubeđenju komunista nije ga sprečila da bude jedan od najplodonosnijih Velikih Majstora Velikog Orijenta Francuske koji je učinio mnogo na razvoju društvenog angažmana masona Velikog Orijenta Francuske. Njegova knjiga memoara “Tri Tačke - to je sve” (Trois points c’est tout) je jedna od najznačajnijih knjiga savremene masonske literature.

Ovde ne treba zaboraviti da nas vera u postojanje Boga ne čini automatski moralnim ili dobrim, kao što nas nevera u Boga ne čini automatski amoralnim ili lošim. Koncept Boga nije etička kategorija. To je teološka filosofska postavka o ustrojstvu svega što postoji. Ne postoji ljudsko biće koje nema neku veru - verovati da Bog ne postoji je takođe neka vrsta vere - vera (u nepostojanje Boga). Neki teoretičari idu čak toliko daleko u logičkoj spekulaciji tvrdeći da je nevera u Boga najbolja potvrda postojanja Boga. Po njima ne može se negirati postojanje nečega što ne postoji. Filosofski posmatrano, oni koji (kao komunisti) kažu da ne veruju u Boga već da veruju u “čoveka” su često mnogo bliži Bogu nego oni koji samo formalno izražavaju veru u nekog (apstraktnog) Boga.

Kada se kaže da nije obavezno imati Knjigu Svetog Zakona na oltaru u Loži, to ne znači da Biblija nesme biti na Oltaru, već da je to pitanje demokratske odluke Braće individualne lože koju će knjigu imati na Oltaru, kao simbol jednog od tri velika svetla slobodnog zidarstva. To može biti Biblija, Koran, neka druga Knjiga Svetog Zakona, Konstitucija Velike Lože, čak i Knjiga sa praznim listovima, ili bilo koja druga knjiga koja je u skladu sa etiçkim principima slobodnog zidarstva i zakonskim propisima date Velike Lože.

Može se zaključiti da su promene uvedene u liberalnu masoneriju 1877 ustvari dale više slobode u individualnoj spiritualnoj samoizgradnji i omogućile masonima da jasnije definišu svoj odnos kako prema Bogu, tako i prema čoveku. Drugim rečima, mnogim liberalnim masonima koji veruju u Boga i besmrtnost duše, njihova praksa u Loži im je omogućila da se približe bliže svom Bogu i svojoj veri, bez obzira što ih niko nije pitao niti zahtevao od njih da izraze svoju veru u Boga prilikom pristupanju Bratstvu. Sa druge strane, ona Braća ili Sestre koje ne veruju u Boga i koji vide u svom masonskom radu put ka moralnoj samoizgradnji, jačanju karaktera i ličnom, ispunjenju, ili čak ka generalnom duhovnom prosvetljenju, se ne osećaju pod pritiskom religiozne dogme dok učestvuju u masonskim ritualima u Loži.

Na poleđini kovanice od 1 eura iz Francuske piše: "Sloboda - Jednakost - Bratstvo"